Ritualna predstava “Istina o Skandi”, završni čin Mangal upaje, otpočete u desetom mjesecu, izvedena je u DA Centru 19.12.2009. Usprkos doista nemogućim vremenskim uvjetima, predstavi je nazočilo četrdesetak hrabrih! Od srca zahvaljujemo na dolasku i nadamo se da smo svojim trudom, energijom i ljubavlju dostojno oživotvorili Skandu – kozmičko načelo ispravne djelatnosti!

Istina o Skandi, stvorena je iz sljedećih dijelića svemira:

Kratki sadržaj

Kad gotovo nepobjedivi demon Taraka odluči zavladati svijetom, čitava je božanska elita primorana okupiti se i naći rješenje. Kao plod njihove kreativnosti rađa se Skanda, božanstvo ispravnog djelovanja. Toliko je snažan da kao dojenče pobjeđuje strašnog demona Taraku. Prateći njegovo odrastanje, a posebno dramatičnu potragu za ljubavlju i životnom misijom, razotkriva nam se istina o Skandi. Kroz “sukob” sa svojim bratom Ganešom i proiživljavanje novog nadmudrivanja u trci oko svijeta, Skanda sazrijeva. Na iznenađujući način pojavljuju se njegove dvije ljubavi, Ića oi Đnana (Željna i Učena), s kojima, uz podršku Budhi i Sidhi, kao i svoje majke Parvati, Skanda stvara Đjoti – boginju svjetla koja nas nepogrešivo vodi putem ispravne djelatnosti. U završnoj sceni pojavljuje se Skandino vozilo - vahana – prekrasni paun Parvana, koji je nastao iz Tarake, preobraženog demona ega koji sada predano služi svog gospodara.



Vjerujemo da će vam tekst Ive Jurčić dobro prenijeti ozračje koje je vladalo tijekom pripreme i izvedbe same predstave.

Iva piše: “Bilo je neobično sinoćnje iskustvo. Stvarno smo dali sve od sebe. Posljednjih nekoliko proba izvuklo je iz glumaca ono što vjerujem neki od njih nisu ni vjerovali da posjeduju. Do tada prigušeni, na svjetlo su izišli vrckavost, razigranost, ležernost, ozbiljnost, muževnost, srčanost, bijes, ponos, odgovornost, toplina, ljubav, nježnost, strast i još mnogo drugoga što su zahtijevali likovi koje su glumili. Iako su probe bile sve bolje, do zadnjeg je trena vladao blagi košmar. Trema je rasla, snijeg padao sve jače. Vani temperatura sve niža, unutra sve viša. Publike nema, a nema ni jedne glumice. I što sad – snađi se, druže! Nađena je zamjena i navrat-nanos počela je učiti tekst. Zagrijana publika ipak je stigla do željenog cilja i dočekana s velikim veseljem. Preventivno joj je rečeno da se radi o grupi amatera, da će vjerojatno biti grešaka i da će netko od glumaca čitati tekst.





I onda se dogodilo nešto neobično. Ja sam iza scenografije u funkciji šaptača. uopće ne vidim što se zbiva na pozornici, ali osjećam. Itekako osjećam nešto posebno. Naši su glumci bili nadahnuti hrabrošću i spontanošću jer su upravo one najpotrebnije kada treba dobro odglumiti izložen očima publike, koliko god blagonaklona i dobronamjerna bila. Pratim tekst i u bradu si uzvikujem kad ekipa odradi još jedan čin ili neki zahtjevniji dio. Držim dah sjedeći na rubu stolice pa se dižem i plešem od veselja što im tako dobro ide. Svi oni rasuti komadići skupili su se u cjelinu i zaigrali na daskama koje su im u tom trenu život značile. Pred njima je tek nekoliko desetaka ljudi, ali ne bilo kakvih. ljudi koji su u ekstremnim uvjetima doputovali da ih dočekaju pljeskom. Svi do jednog nagradili su publiku svojom najboljom izvedbom do tada! Nisam ih trebala vidjeti, njihovi su glasovi govorili sve. Bilo je to iz srca!




Predstava je lako protekla poput bistrog potoka preko pozornice. Dobili smo velik pljesak, a jednim posebnim smo nagradili i našu publiku! Kad se spustila zavjesa oteo nam se spontani vrisak sreće, ponosa i užitka. Naš je zadatak odrađen s ljubavlju i veseljem!

Bilo je puno lijepih komentara kasnije, a meni najdraži bilo je pitanje tko je od glumaca čitao. NITKO! Da, nitko nije čitao. Naša u-zadnji-tren-angažirana-glumica profesionalno je odigrala svoju ulogu i nitko nije ni mogao pretpostaviti da je svoju glumačku karijeru započela pola sata ranije.




Ima nešto tako slatko u trenucima koji slijede nakon što završi ono u što si ulagao poseban trud. Sve uloženo odjednom poput vatrometa bljesne punim sjajem. I kad padnu i zadnje male šarene krijesnice, spuste se spokoj i tama. Ti trenuci su lijepi, duboki i ispunjavajući. Nabijeni su zadovoljstvom na kojem možeš počivati dok ne kreneš u nešto novo.”




Tako piše Iva, a vjerujemo da fotografije prilično dobro oslikavaju nadahnuće i ljepotu koju smo proživjeli. Evo ih još:

PONOVITI, U SUBOTU, 23.01.2010. U 18:30 sati

Obavezna je najava dolaska na (HR) 040 347 343.

Vidimo se!

Ako želite potpuniji doživljaj, pogledajte video!

Dvjestotinjak dodatnih fotografija 19.12.2009.

Još toliko fotografija 23.01.2010.

A možete pogledati i inspirativni video snimljen na generalnoj probi prije premijere!