Priča o Boginji

Neolitsko doba bilo je vrijeme mira i blagostanja. Na području Stare Europe koje se prostiralo na sjevera do Češke, preko Balkana, današnje Grčke i Turske, sve do Crnoga Mora, cvjetala je velika i profinjena civilizacija. Slično je bilo na području srednjega istoka te današnje Indije.

Značajke te civilizacije mogu se svesti na sljedeće: ravnopravnost spolova, ne-hijerarhijsko društveno uređenje, društvena ravnopravnost (nema kasti ni razlika u imovini), odsustvo vojne strukture i bilo kakvih struktura represije, te na posljetku štovanje ženskog i muškog božanskog načela uz davanje prednosti Velikoj Majci - Boginji koja rađa život.

Boginja jer bila živa među ljudima neolitskih civilizacija. Štovali su je životom, zadovoljstvom, plesanjem, običajima i ritualima koji su stvarali sreću i slavili prisustvo božanskog u svakodnevnim aktivnostima.

No, negdje oko 5000 godina prije nove ere, došlo je do promjene. Sa sjevera su se počela spuštati nomadska stočarska plemena. Njihov način života je bio primitivan i grub zbog klimatskih promjena koje su bogatu i plodnu zemlju Euro-Afričkog pojasa pretvorile u stepe i pustinje. Primitivna plemena sa sjevera sa sobom su donijela ratnički način života, dominaciju muškaraca nad ženama, društvenu hijerarhiju, ropstvo, vojskovođe i kraljeve, te muško božanstvo koje je najčešće bilo autoritativno, zahtjevno i ljubomorno.

Tijekom slijedećih nekoliko tisuća godina, sjeverni su osvajači u valovima pregazili staru kulturu. Bili su nemilosrdni u susretu s ljudima koji su štovali Boginju. Njihov prezir prema ženama izražavao se u nekontroliranom bijesu prema ženskom božanskom načelu. Boginja je morala umrijeti.

Stara Europa je pala prva. Danilo kultura se polako selila na otoke i postala Hvarska. Međutim, i tu su je dosegla plemena takozvanih Kurgana. Na području srednjeg istoka nastala je Sumerska civilizacija koje je neko vrijeme (oko 1000 godina) uspjela održati ravnotežu između muškog i ženskog božanskog načela, a to je značilo ravnotežu između starog i novog načina života. Međutim, s novim ratničkim plemenima sa sjevera, rasla je potreba za obranom, pa su miroljubivi ljudi Boginje sve više ustapali mjesto ratnicima koji su branili svoje domove. U Indiji, Boginja je umrla s nestankom velike rijeke Sarasvati. Međutim, tamo se, na neki način, uspjela održati čak i u povijesno vedsko vrijeme, pa i kasnije do današnjih dana.

Boginja je u punom smislu te riječi najdulje živjela na Kreti, te u nešto drugačijem obliku među Etrušćanima. Nakon toga, životarila je u narodskim običajima Kelta, Ilira, Slavena, Germana i svih ostalih naroda sve dok joj konačni udarac nije zadalo krvoločno i ratničko srednjovjekovno kršćanstvo.

Smrt Boginje značila je prestanak starog načina života. Ona je značila nestanak ravnopravnosti i štovanja jednakosti. Čovječanstvo se vratilo mnogo koraka unatrag i krenulo putem koji ne sluti na dobro. U ovome trenutku povijesti približavamo se kraju toga puta. Mi, nasljednici osvajača i ratnika sa sjevera, iskušavamo posljedice njihovih davnih djela. Suočavamo se s ratovima i prijetnjom propasti. Nesuglasice među narodima postaju nepodnošljive, a naš način života nije u skladu s prirodnim načelima. Rezultat su mnogobrojne teškoće, uništavanje prirodnih izvora i same prirode, glad, nedostatk vode i neizlječive bolesti.

Ima li nade? Može li sadašnjost učiti od prošlosti i stvoriti novu budućnost? Može li se Boginje vratiti?

Naš je odgovor pozitivan. Boginja je možda nestala s lica zemlje i sakrila se u podzemlje ljudske svijesti. Ali, ona zapravo nije umrla. Još je tu, među nama. Točnije, ona je u nama. Kroz nas se može vratiti u svijet i ponovo ga učiniti lijepim.

Postoje načini da joj pomognemo u tom povratku. Na primjer, koliko god neobično zvučilo, ali mogli bismo je vratiti plesom! Mogli bismo je isplesati natrag u život! A zatim…, pa mogli bismo učiniti i mnogo toga drugoga, ali kad već imamo NeoDance, neka naš prvi korak bude onaj plesni!